17.02.2008., nedjelja
jedan dio mene odlazi u nepovrat
|
Koračaš prema meni S osmijehom na licu Kako volim taj osmijeh pun nježnosti i Optimizma Ali moram ostati pribrana Ne smijem se smiješiti Misliti ćeš da mi je svejedno Ne smijem biti ozbiljna Shvatit će prije nego što kažem Ostani pribrana Ostani pribrana Ostani pribrana Ponavljam u sebi Sjedim s tobom, pričam neke gluposti Odgađam ono najbitnije Ono zbog čega sam zapravo ovdje Želim li ti to zbilja reći? Ti nisi ni od kakve pomoći, Vidim da još ne shvaćaš što se događa Zagrlio si me.. Osjećam miris tvoje kose, Snagu tvog zagrljaja I svoju želju da u tom zagrljaju ostanem Dugo, dugo, zauvijek „zapamti ovaj trenutak možda je posljednji“ Govorim u sebi Osjećam kako mi oći suze Ne, ne smijem plakati ili ipak hoću Primijetio si kako mi se Suza spustila niz obraz Udaljavaš se od mene Tek toliko da me možeš vidjeti Očajnički pokušavam obrisati suze, Ali one i dalje kližu niz obraze Shvaćaš što se događa Sjedaš na drvenu klupu Na kojoj smo nekad znali provoditi Sate i sate Prije o tome nisam razmišljala Ruke ti padaju na dlanove Šutiš Ja i dalje plačem Ustaješ se i odlaziš bez riječi Gledam za tobom Nada da ćeš se okrenuti Svakim tvojim korakom sve više pada Pratim svaki tvoj pokret Gledam kako moj život odlazi Izmiče sve dalje i dalje Sve teže i teže čujem tvoje korake I dalje osluškujem Jedva vidim tvoje obrise u mraku Još te tražim Ne vidim te više Ali još uvijek stojim Dok hladan vjetar Kroz suho granje Pjeva našu priču A iz mojih usti nečujno Izlaze dvije riječi Volim te =( |
10.11.2007., subota
I want out... to live my life and to be free
|
Kao što se vidi uz naslova opet sam u kazni OPET. OoOoOo daa, i to ne bilo kakvoj, sad sam u onoj pravoj kazni.. Zvala moja premila majka školu i skoro ju je herc strefio kad je netko ( moja premila raska  ) pročitalo/la ocjene.Samo 5 sulja. Prošle godine u to vrijeme sam ih 10 imala, tz. Sad imam duplo manje, popravljam se…yeah.. I daaa…nema danas van…i neeema veze što su vatrene ulice i što ja baš žeeelim ići… ne može…ali Šika ima plan… ko je kul ima moć…yeap.. I daaa… nema kompa…damn..sad sam imaginarno na kompu,i neee uopće ništa ne radim samo muziku slušam..i nisam na netu…ne,ne I sad čovjek bi pomisli, pa dobro to je SAMO 5 sulja i to neće bit teško za ispravit..kamo sreće.. I došlo je meni, pa Šika, a da ti kreneš učit i bit malo pametna za promjenu, ak niš bar ćeš moć van i petkom i subotom,a nekad čak i nedjeljom i osim toga moći ćeš na komp kad god poželiš..hvala bogu brzo sam odustala od te namjere, jer ipak volim ovakav extreman život, pun iznenađenja i ostalih sranja … bar mi nije monotono…i kaj uopće toliku frku rade, pa tek je prvo polugodište,ne kraj svijeta.. ...Kad smo već kod monotonog... Dosadio mi razred…treba više akcije,svi su truli,loša atmosfera…bljak,fuj… Trebaju svi exat votku prije škole (ko neki  ) pa da se digne atmosfera…ili želučana reakcija na gadna iskustva s tim..ou yeahI znaaaam …želite još…ma napisala bi vam ja sto priča o toj temi ali tužili bi me za duševnu bol (to je sad in) pa sam samo ovako malo opisala Ništ narode,odoh Pozdrav..Liko Velebita diko… |
05.10.2007., petak
never say goodbye...
|
Ležala je u lijesu sa patnjom na licu i tugom u očima. Sa pokušajem da joj šminka prekrije to bijelo mrtvo lice. Trebala je umrijeti sretna..ali nije Trebala je umrijeti stara,a ne sad kad je svima toliko potrebna. Svi su došli na sprovod,toliko ljudi kojima je puno značila…a ona ih je sve napustila. Svi su plakali,patnja je bila posvuda,a jauk i bol osjećali su se u zraku. On je stajao i gledao u taj lijes u kojem leži njegov život. Nije plakao. Nije mogao,niti se nije htio pomiriti da je više nema ,da mu se neće smiješiti. Nije vjerovao da je kraj došao tako brzo. Polako se približio lijesu i bacio crvenu ružu koju je držao u ruci,kleknuo je i rekao :“Čekaj me,draga,uskoro ću ti doći“ i pustio je suzu za svojom voljenom… |
10.09.2007., ponedjeljak
ZA IZGUBLJENOG FRENDA...
|
Osjećam prazninu iznutra,osjećam da te gubim…prije si uvijek bio tu,uvijek tu za mene,nisam trebala nikoga drugog…Bio si mi prijatelj i više od toga,prijatelj kojeg sam voljela čitavim srcem… Zbog tebe sam život smatrala darom, Zbog tebe sam dan dočekivala s osmijehom, Zbog tebe sam imala vjeru u prijateljstvo, Zbog tebe ju i izgubila… Mogla sam ti vjerovati, i ti si mogao vjerovati meni.Sada mi se čini da je sve to bila laž..Možda se tada i nije tako činilo,ali tek sad počinjem shvaćati… Bio si dio moje svakodnevnice…to mi je puno značilo,ali sada… Ti si dio nečega što je nekada bilo, Dio si nečega što se nikada neće ponoviti, Dio si jedne lijepe uspomene… I uvijek ćeš biti dio mene…a da to nećeš ni znati… |
29.06.2007., petak
E S T R A N G E D
|
Zazivali su njezino ime…nije obraćala preveliku pozornost. Bilo joj je lijepo ovako ležati, napokon se odmoriti od svega. Iako je znala da se mora probuditi,dati barem nekakve znakove života,barem prst pomaknuti,u njoj nije bilo nikakve snage niti želje da to učini. Osjećala je da svi oko nje plaču, da je soba u kojoj leži krcata ljudima koji mole za njezin život,ali njoj je bilo svejedno… Ako ona već ne želi živjeti, zašto je drugi prisiljavaju na to.Previše je bolan život u kojem je ona živjela,nije bio od neke velike vrijednosti. Barem je ona tako mislila. Ona je jedina i znala kako je to živjeti njezinim životom,svi su drugi to pokušavali znati,ali nisu,nitko nije…samo ona… Osjećala je da je kraj blizu,da se u njoj gubi svaka želja za životom.Željela je kraj. Znala je da puno dragih ljudi ostavlja iza sebe,koji će možda čak i plakati za njom,ali sve joj je bilo svejedno kad je znala da On nije u ovoj prostoriji,s ovim ljudima koji mole za njezin život. …odlučila je… Spustila je suzu i smrt je ušla u nju. Opkolila je njezino tijelo poput neke sjene i isisavala je iz nje zadnje trunčice života. U tom trenutku čula je kako netko ulazi u njezinu sobu, osjetila je dodir Njegove ruke i Njegove usne na svojim…došao je…ali prekasno…ona je morala otići…zauvijek… †THE END† |
03.06.2007., nedjelja
DON´T CRY
|
Dim cigareta smetao joj je, oči su je pekle, a smijeh drugih ljudi išao joj je na živce. Odlučila se malo prošetati po svježem zraku. Ionako vani nije nikog bilo pa je mogla mirno razmišljati o svemu… Sjela je na klupicu i duboko udisala zrak kao da joj je svaki udisaj posljednji. Nije ni znala koliko je bila u pravu. Dok je tako sjedila prema njoj du prilazile dvije osobe. Nije obraćala preveliku pozornost dok joj se nisu previše približile. Ispred nje stajale su dvije cure, jedna duge kose, druga skroz ćelava. Ustala se. Ona duge kose gurnula ju je natrag na klupu. Ćelava se počela smijati,naglas. Njoj nije bilo smiješno imala je osjećaj da zna što slijedi. Samo odjednom odlučila se ponovo probati ustati i otići odavde. Ovaj put nisu je gurnule natrag, nego joj spriječile put da ne pobjegne. Odjednom, doletjela je šaka ravno u njen trbuh. Ostala je bez zraka…boljelo je… odmah nakon toga druga joj je odvalila šamar. Pokušavala je pobjeći, ali jedna ju je primila za obje ruke i na uho joj govorila „ ain't it fun when yo're always on the run, ain't it fun when you know that you're gonna die young, such fun…"Dok ju je druga lupala svom snagom šakama po trbuhu, licu, svugdje…boljelo je…ali nije htjela plakati…nije im željela pružiti to zadovoljstvo. Jedna šaka u lice presudila je i osjetila je toplu krv koja joj je klizila niz lice…odjednom, ona koja ju je držala za ruke pustila ju je, i ona se srušila na zemlju. Odmah poslije, dok je tako ležala na podu zgrčena od boli, naišao je jedan dečko koji ih je vjerojatno znao. Bacio je cigaretu odmah pokraj njenog lica i počeo je lupati nogom u trbuh. Nije više ništa osjećala, nije mogla vikati…plakala je…boljelo ju je…jako… Odjednom čula je nečiji glas kako doziva njezino ime…nije mogla vikati, ali znala je da ju on vidi. Ovi su odmah pobjegli, a on je došao do nje, plakao je zajedno s njom i rekao joj da ju više nikad neće ostaviti samu. Osjetila je kap njegove suze koja joj je kapnula na usne. Oboje su šutjeli i odjednom je počela padati kiša. On joj je samo tiho šapnuo na uho "So never mind the darkness, we still can find the way 'couse noathing lasts forever,even cold November rain." Ona se, iako ju je sve boljelo, nasmiješila, a on je prislonio svoje usne na njene…bol je nestala…u njegovom zagrljaju bila je sigurna… †The End† |
17.04.2007., utorak
...o jednoj ljubavi...
|
U posljednje vrijeme nije joj bilo baš najbolje. Osjećala je neki pritisak. Nešto što ju je vuklo prema dolje,a ona se pokušavala oduprijeti. Bilo je teško-sila je uvijek pobjeđivala. Nije se ni na što mogla koncentrirati, nije mogla spavati,jesti,ni na koga se osloniti,bila je sama protiv svega…Samo je o tome razmišljala, cijelo je vrijeme plakala i skrivala svoje osjećaje pred drugima… Jadan dan sila je pobijedila i ona se odlučila na najgori mogući potez, ali morala se pomiriti sa istinom. Odlučila je poslije nastave otići na njihovo staro mjesto,gdje su se nekoć nalazili,gdje je bila sretna… nekoć…jedva je dočekala da zvoni jer je željela što prije sjesti i na miru plakati… Nije željela da ju netko vidi ,nije željela da netko sazna da joj još uvijek nešto znači… Sjela je na hladan beton, a uspomene su dolazile same od sebe,suze su potekle,ali nije ju bilo sram plakati…minute su prolazile ona je plakala,ljudi su prolazili nije ju bilo briga što misle. Nije mogla prestati ni da je htjela. Ruka na koju je bila prislonjena njezina glava, bila je sva mokra od suza koje nisu prestajale teći. Osjetila je nečiju prisutnost i digla je glavu. Ugledala ga je, stajao je tu pred njom. Isprva mislila je da halucinira,da su joj suze zamutile pogled. Sjeo je kraj nje i ona je znala da je stvaran, da nije plod njene mašte, oboje su samo šutjeli, on ju je zagrlio,a ona je i dalje plakala, ali od sreće, jer znala je da je ponovno zaljubljena… |
03.04.2007., utorak
. . . .
|
evo dugo je i meni trebalo da shvatim ali jesam -napokon- u neke ljude jednostavno nemožeš imati povjerenja i to shvatiš tek puno kasnije jer misliš da se to tebi nemože dogoditi ....je moš si mislit.... ovaj je post samo da pokažem ljudima koliko moraju paziti ko im je fakat frend i kome mogu sve reći- za sad toliko od mene, uskoro će doći onaj moj pravi post (biblija) |
07.03.2007., srijeda
 od mene šike |
25.02.2007., nedjelja
tri mušketira
|
u kombiju vozili se davno tri mušketira svaki svakog za jaja dira pošto muškarci znaju što njima godi kupali su se oni goli zajedno u vodi u to vrijeme neka žene tajice njima uze i oni do drveta zajedno goli puze za jaja trava ih nježno dira a u daljini neka glazba svira kad zvukovi malo se razbistre shvate da bi oni malo dirali svoje gliste uz pjesmu Y.M.S.A. plešu oni znaju himna njihova baš je homi i dok tako oni plešu guze im se malo njišu pa se ponovo čapaju za guze i tako si oni zadovoljstvo pruže kad u stan cure ima dođu oni drkaju na čelavoga Đorđu kad ima to malo dosadi Nevena Ciganovića jedan doradi drugi se dive njegovom uspjehu i počnu pričati o Kranjčarovom pazuhu svatko bi svakom gurnuo u čmar kao za rođendana mali dar dalje ne želim pričati jer mi se gadi ali ako ste odvratni gledajte na internetu što se u njihovom malom stanu sada radi... www.trimuskacmara.org ...svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna... |
sister